Dobri Pastir srca naroda.

Dvadeset četiri godine skromnog, pedagoškog i plodonosnog pastirstva.

(Intronizacija: 12. januar 2002)

Autor: Anastasios Harmantas – Porodični savetnik,

Specijalista za psihodinamičku porodičnu terapiju,

Član Centra za podršku porodici Svete Mitropolije Halkide.

Visokopreosvećeni Mitropolit Hrisostom Halkidski zasluženo spada među najemblematičnije i najistaknutije ličnosti savremenog crkvenog života, sa višestrukim pastoralnim, teološkim i duhovnim doprinosom.

Ne zbog toga što zauzima tron časti, već jer je načinom svog života i službe tiho osvojio tron srca naroda. Od dana intronizacije do danas, tokom dvadeset četiri godine pastirstva, nije stajao samo kao administrativni poglavar Mitropolije, već kao otac, saputnik i tihi radnik nade, po uzoru na Dobrog Pastira: „Dobri pastir život svoj polaže za ovce“ (Jovan 10,11).

Njegovo prisustvo se ne nameće. Ono donosi mir. Ne zvuči kao reč vlasti, već kao šapat očinske ljubavi. On je pastir koji diskretno predvodi stado, ostavljajući tragove svoje ljubavi da svedoče više od svake retorike. U njegovom licu, episkopska služba nije shvaćena kao čin, već doživljena kao krst odgovornosti i davanja.

Njegova pastoralna služba karakteriše se blagosti, razboritosti i poniznosti. Ne teži publicitetu. Naprotiv, svesno bira nevidljivost, tamo gde plodonosna služba donosi rezultate. Kao što Sveti Isak Sirijski uči: „ponizni postaje uzrok mira“, i taj mir je osetan u lokalnoj Crkvi, koja pod njegovim očinskim vođstvom postaje široka zagrljaj za prihvatanje i brigu za svakog čoveka.

Njegova poniznost nije stav, već način postojanja. To je unutrašnja tišina onoga koji je naučio da sluša bol drugoga bez izlaganja. Iz te tišine rađa se poverenje naroda — poverenje koje se ne zahteva, već poklanja.

U svojim govorima je hrabro isticao da „čovek je danas postao frižider za svog bližnjeg“, opisujući hladnoću i ravnodušnost našeg vremena. Protiv ove situacije postavlja se vatra Crkve, po psalamskim rečima: „Koji anđele svoje čini duhovima i sluge svoje plamenom ognja“.

Plamen koji je utemeljen u Hristu i pozvan je da otopi led sebičnosti i izolacije.

Posebno mesto u njegovoj pastoralnoj službi zauzima pobožnost prema Svetima Crkve, naročito prema Svetom Jovanu Ruskom, kome je posvetio posebno crkveno i teološko interesovanje, kao i značajno literarno delo. Njegova knjiga „Sveti Jovan Rus, strpljivi i neumorni prvak strpljenja“ je više puta predstavljena u Grčkoj i inostranstvu i prevedena na engleski i rumunski jezik, doprinoseći širenju svetog lika i života Svetitelja.

Ova teološka i duhovna veza autentično izražava suštinu crkvenog života kao neprekidno oponašanje Hrista kroz primer Svetih, pokazujući kako iskustvo svetosti postaje izvor pastoralnog osnaživanja i bogate duhovne ostavštine za Božji narod.

Imam blagoslov da ga upoznam i da sarađujem s njim odmah nakon intronizacije. Od prvog susreta sam prepoznao ne samo njegovu prozirnost i duhovni domet, već pre svega otvoreno, duboko ljudsko i Hristocentrično srce. Njegova briga za porodicu, omladinu, a naročito za decu, nikada nije bila teoretska ili povremena. Ona je proživljena, pastoralna i očinska, ukorenjena u uverenju da Crkva mora prvo da sluša, a zatim da govori.

Za Visokopreosvećenog, svako dete nije broj u pastoralnoj statistici, već jedinstvena ličnost neponovljive vrednosti. Svaka porodica je sveto mesto borbe i nade. Zato njegove reči dopiru do srca, jer iskustvo prethodi, a ljubav vodi.

Često ističe da „ne postoji lepši put da se susretne Hrist i Presveta Bogorodica nego kroz molitvu“. Ova izjava nije slogan, već svedočanstvo ličnog iskustva. Iz ove osnove proizilazi i njegovo poimanje porodice kao „kućna Crkva“, živi centar društvenog i crkvenog života.

U ovom duhu su nastale Škole za roditelje i grupe za savetovanje roditelja, dugotrajan i zahtevan rad koji je premašio 9.000 sati nastave i podrške porodicama. Visokopreosvećeni je bio i ostaje prisutan, jer za njega pastirstvo nije sistem, već odnos.

U istoj viziji je i osnivanje Radio stanice Svete Mitropolije Halkide. Crkva diskretno ulazi u svakodnevni život, ne da bi se nametnula, već da bi pratila. Savetovanje roditelja je već dostiglo 400 emisija, postajući stabilna referentna tačka za porodice i decu, koji izražavaju neizmernu zahvalnost za široki očinski zagrljaj svog Pastira.

Posebnu pažnju posvećuje i opasnostima digitalnog sveta, upozoravajući na fundamentalizam, sinkretizam i religijsku nepismenost. Ističe da vera nije digitalna informacija, već proživljeni odnos, „crkvena zajednica i jedinstvo naroda oko Episkopa“.

S istom očinskom brigom podržava i nastavlja da podržava sveštenike Mitropolije. Više od devedeset sveštenika je rukopoloženo u zdravom crkvenom okruženju, dok su neki imali čast da služe Crkvi kao Episkopi.

Njegovo društveno i humanitarno delo je raznovrsno: Centar za podršku porodici, Banke hrane, Domovi za stare, Sirotišta, Letovališta. Iza svega ovoga stoje ljudi prema kojima se Crkva s ljubavlju odnosi.

Ako nešto karakteriše njegov celokupni put, to je jedinstvo reči i života. Nije samo učio o Crkvi, već ju je živeo. Nije samo govorio o zajednici, već ju je izgradio. Nikada nije stajao iznad naroda, već uvek pored njega.

Epilog – Reč zahvalnosti i želja

Delo Visokopreosvećenog Mitropolita Hrisostoma Halkidskog nije nastalo iz ambicije ili želje za publicitetom, već iz dubine srca i stalnog vršenja očinske odgovornosti. To je skromno delo i stoga zaista plodonosno. Ne meri se samo strukturama ili brojevima, već srcima koja su utešena, decom koja su inspirisana, sveštenicima koji su podržani i narodom koji je naučio da živi Crkvu kao majku.

Molimo se da mu Bog daruje zdravlje i dugovečnost pod Svojom zaštitom, kako bi darovi povereni njemu nastavili da donose plod za dobro Crkve. Kao što je uvek bio voljan sluga Njegove volje, tako i ubuduće, gde god Božanska Providnost odredi da služi, da nastavi da se daruje sa skromnošću, razboritošću i očinskom ljubavlju, na slavu Božiju i blagoslov naroda Svog.

Bibliografija – Izvori

• Sveto Pismo, Novi Zavet

• Jovan Zlatousti, O sveštenstvu

• Isak Sirijski, Asketske besede

• Grigorije Teolog, Govori

• Agencija za vesti Orthodoxia,

– „Hrisostom Halkidski: Crkva znači zajednica“, 5.1.2026

– „Pravoslavna duhovnost i strane ideje“, 2.12.2025

• Javne besede i pastoralne poruke Visokopreosvećenog Mitropolita

• Hrisostom Halkidski, „Sveti Jovan Rus, strpljivi i neumorni prvak strpljenja“ (knjiga)